Dvadesetsedmogodišnji Japanac Ejšan Jošida postao je ljetos član Fudbalskog kluba Željezničar. Prve nogometne korake napravio je u tokijskom timu Toki Verdi, ali se odlučio posvetiti obrazovanju te se preselio u SAD.
Tokom studija na "Saint Leo Universityju", na kojem je diplomirao marketing, sprijateljio se sa Širokobriježaninom Androm Hrkaćem, zahvaljujući kome je upoznao i šefa stručnog štaba "Plavih" Amara Osima.
Zbog neriješene dokumentacije, Jošida još nije zabilježio nijedan nastup u Željinom dresu, ali se nada da će u predstojećoj polusezoni konačno istrčati na teren i dati svoj doprinos klubu u očuvanju liderske pozicije u Premijer ligi.
Trenutno ste u Međugorju, kako protječu pripreme?
- Međugorje je izvrsno mjesto za takve aktivnosti. Cijela ekipa naporno trenira, jer je svima jasno da je teško osvojiti i zadržati prvo mjesto. Što se mene tiče, radim najbolje što mogu i uvijek sam spreman pomoći timu.
Kakva je atmosfera?
- Veoma dobra. Kolege, a posebno Josip Ćutuk, pomažu mi i zalažu se da se osjećam ugodno u njihovom okruženju.
Nije tajna da je želja brojnih japanskih fudbalera da zaigraju u Evropi, otkrijte nam ko je Vaš fudbalski uzor?
- Zajko Zeba, on je za mene najbolji bh. fudbaler.
Jesu li riješene administrativne prepreke za Vaš nastup u dresu Želje?
- Još se sređuju dokumentacija i ugovor, zato ne mogu sa sigurnošću reći ni koliko ću dugo ostati ovdje.
Ovdje Vam se sviđa, željeli biste ostati u BiH?
- Živio sam u različitim kulturama, od Japana do Južne i Sjeverne Amerike, ali je život u tim zemljama potpuno drugačiji. Ljudi su ovdje prijateljski i lijepo raspoloženi. Također, sviđa mi se to što strasno doživljavaju nogomet, to je nešto što se primjećuje u svim bh. gradovima.
Ipak, najviše vremena provodite u Sarajevu.
- Sarajevo ima zanimljivu prošlost, a posebno je interesantna zbog te mješavine kultura koje se ovdje stoljećima dodiruju. Inače, grad je prekrasan. Jedino zbog čega se ponekada osjećam nelagodno je veliki broj pasa lutalica na ulici. Plašim se da me ne napadnu. To je jedan od razloga zašto navečer ne idem vani.
Je li tačno da ne volite noćni život?
- Da. To je istina, ne izlazim previše. Uglavnom sam usredotočen na fudbal i klub.
A djevojke?
- Volim bosanske djevojke, lijepe su i drage, samo mi se čini da one malo manje vole mene.
Na kraju, otkrijte nam neku anegdotu koja Vam se desila u BiH?
- Nakon jednog treninga, otvorio sam vrata svlačionice i ugledao grupu od dvadeset ljudi. Obično tu ne bude niko. Bilo mi je nelagodno. Mislio sam da će me pretući i da su ljuti na igrače Željezničara. Ispostavilo se, međutim, da su oni tu zbog mene. Došli su da me pozdrave. Bio je to moj prvi kontakt s navijačima, a sada su mi "Manijaci" najdraži ljudi na svijetu.
Družite li se i dalje s Androm Hrkaćem?
- Ne samo s Androm, njegova cijela porodica prigrlila me je kao svog člana i veoma sam im zahvalan. Njegov stariji brat Frano Hrkać je kondicioni trener i pomogao mi je da dostignem sjajnu formu. Također, Andrin drugi brat Vlado Željin je igrač i oni su ti koji su me u lijepom svjetlu predstavili Amaru Osimu.
