Željovci sanjaju bagere i kranove

Željezničar je godinama jedan od najuglednijih bosanskohercegovačkih sportskih kolektiva. Kultni klub s Grbavice, tradicionalno je okupljao radničku klasu koja je svoje slobodno vrijeme decenijama poklanjala sportu, a Željo je i širom bivše zemlje uvijek bio omiljen gost.

Novo vrijeme sa sobom je donijelo i neke nove trendove u kojima se Željo kao ni bh. sport generalno, nije dobro snašao. Naši sportski klubovi navikli su nas na nekonkurentnost na međunardnoj sceni, a brojni ekcesi u potpunosti su udaljili publiku sa sportskih borilišta u našoj zemlji. 

Hitno potrebna rekonstrukcija

Ipak, Željo je zadržao široku bazu navijača širom zemlje i svijeta, pa su utakmice u Dolini ćupova i dalje najposjećenije. No, ono što navijačima Plavih već godinama smeta, svakako je sve neuslovniji stadion na kojem najtrofejniji bh. klub igra svoje domaće utakmice.

Stadion Grbavica zvanično je otvoren 1953. godine, a kroz decenije poslije, nekoliko je puta rekonstruisan. Prva veća obnova obuhvatila je period od 1968. do 1976. godine, kada je klub svoje utakmice kao domaćin igrao na stadionu Koševo, gdje je proslavio i prvu titulu državnog prvaka iz 1972. godine.

Krajem 80-tih godina prošlog stoljeća izgrađena je sjeverna tribina koja je trebala poslužiti kao osnova za potpuno novi izgled stadiona.

No, izbio je rat a stadion se našao na prvoj borbenoj liniji pretrpivši velika oštećenja.

Postavljanje stolica i rekonstrukcija rasvjete

Po okončanju rata, stadion koji je bio u potpunosti uništen, obnovljen je uz dosta muke i pomoći stanovnika Grbavice, da bi posljednju ozbiljniju rekonstrukciju, stadion doživio 2004. godine, kada su postavljene stolice na sjevernu i južnu tribinu. 

Od tada, jedino što bi se moglo ocijeniti kao važnijim momentom u nadogradnji stadiona jeste postavljanje rasvjete krajem 2008. godine, čime je omogućeno odigravanje utakmica u noćnom terminu. 

Prošle su od tada skoro četiri godine a apsolutno ništa nije učinjeno na uljepšavanju stadiona i njegovom osposobljavanju za igranje evropskih utakmica. A navijači Željezničara toliko čeznu za Ligom prvaka u domu svog kluba...

Krivca bi bilo besmisleno tražiti između čelnika kluba, općinskih, kantonalnih, entitetskih i državnih vlasti, premda se čini da je upravo vodstvo kluba koji je vlasnik stadiona, za sve ove godine moralo više uraditi.

Evropa na Koševu, dokle?

Priča o rekonstrukciji Grbavice intenzivirana je povratkom Sabahudina Žuje na čelo kluba, i Amara Osima na mjesto glavnog menadžera. Ekipa je počela nizati sjajne rezultate, trofeji su se vratili u vitrine kluba a Evropa se i dalje igrala na stadionu Koševo, kojeg navijači Željezničara nikad nisu prihvatili kao svoj.

A onda se oktobra 2010. godine pojavio novi plan. Tada su, navodno, čelnici kluba inicirali razgovore s njemačkim investitorima koji su trebali izgraditi supermodernu Mercedes Arenu uz koncesiju od 35 godina. Stadion bi se potom, vratio u vlasništvo kluba koji bi, shodno tome, mogao da mu vrati i staro ime.

Mercedes Arena

Pregovori ako se tako uopće mogu ocijeniti razgovori Nijemaca i Željezničara, sve su teže pronalazili put do medija pa se o Željinoj Mercedes Areni, u medijima generalno jako malo znalo. 

Priča o njemačkim investitorima nije se ni stišala a navijačima Plavih predstavljen je novi ambiciozan projekat. Glavni akter bio je slovenački Energoplan a priča je bh. sportskoj javnosti plasirana marta prošle godine.

Energoplan se uključuje u priču

Činilo se da je stvar ozbiljna, upriličen je prijem u Ljubljani a potom i zvanični susret delegacija u Sarajevu.

Predstavljeno je tada idejno rješenje kompleksa na Grbavici, kojim bi ovaj dio grada dobio potpuno novi izgled a Željo multifunkcionalni stadiona najviše kategorije. 

Izgradnja je prema planovima trebala obuhvatiti i tržni centar koji bi koristili investitori i na taj način opravdali finansijsku isplativost kompletnog projekta. 

Stadion je trebao dobiti potpuno novi izgled a stara Grbavica bila bi u potpunosti srušena.

Iako po svemu najozbiljniji projekat izgradnje Željinog stadiona do sada, prijedlog Slovenaca je propao s obzirom na nedostatak novca s kojim je u svemu trebao participirati i sarajevski klub. Negdje u isto vrijeme, ljubljanski Energoplan zapada u finansijske probleme pa se sve prepušta zaboravu. 

Početkom godine nova inicijativa

Za pokretanje nove inicijative nije trebalo dugo čekati. Čelništvo općine Novo Sarajevu na čijem se prostoru i nalazi Željin stadion, početkom tekuće godine organizuje sastanak na kojem se konačno govori o dogradnji a ne potpunoj rekonstrukciji stadiona. Bio je to prvi sastanak koji je ponudio realno rezonovanje stvari na terenu jer jasno je da nemoguće naći investitora za potpunu rekonstrukciju stadiona.

Sastanku su prisustvali i predstavnici svih nivoa vlasti koji su dali snažnu podršku eventualnoj dogradnji jednog od simbola sporta na ovim prostorima. Dogovoreni su pravci djelovanja, a novi sastanak trebao se održati već za par sedmica. No, razgovori se nastavljaju tek u avgustu a u cijelu priču uključuje se i jedna od najcijenjenih bh. firmi – BH Telecom. 

Općina je preuzela najveći dio obaveza pri izradi projektne dokumentacije a već za mjesec dana, trebao bi se predstaviti idejni projekat i trodimenzionalna prezentacija budućeg izgleda stadiona Grbavica.

Željo zaslužuje bolje

No, navijači Željezničara skeptično su primili vijesti o potencijalnoj gradnji novog stadiona njihovog kluba. Niko više ne vjeruje u inicijative, prijedloge projekata, makete i razne prezentacije. Oni samo žele stadion kakav i oni i njihov klub zaslužuju.

Na bilo kakve priče o obnovi Željinog stadiona teško se više i osvrtati. Sve dok se na Grbavici ne pojave bageri i kranovi.

Autor: Emir Aletić