Usta su se osušila ponavljajući kako ovi naši prostori, podrazumijeva se u oba entiteta, vrve sportskim talentima, pogotovo za kolektivne sportove, što onda, logično, podrazumijeva i fudbal. Doduše, tu i tamo se provuče misao kako nam nedostaje malo terena i pokoji stručnjak da se ti talenti izbruse kao dijamanti (jednom je to pošlo za rukom uz pomoć čeških i njemački stručnjaka), ali, sve u svemu, možemo biti zadovoljni. Iako nema dovoljno sredstava, naši fudbalski klubovi nekako uspijevaju da odigraju bh. prvenstvo i Kup. Problemi nastaju kada se plasiraju u evropska takmičenja i kada na toj malo većoj sceni treba izvesti predstavu dostojnu priče koja se u uvertiri pričala.
U srijedu i četvrtak odigrani su prvi susreti drugog pretkola u Ligi prvaka i Evropskoj ligi u kojoj su naši timovi nastupili prilično neuspješno. Željezničar je poražen u Mariboru, bilo je 4:1 za domaćine, Široki Brijeg je na jedvite jade remizirao na svom terenu sa irskim predstavnikom St. Patrick’som (1:1), dok je Sarajevo, koje je ostavilo i najpovoljniji utisak na terenu, minimalno poražen od Levskog u Sofiji (0:1). Poznato je od ranije da se banjalučki Borac oprostio od kvalifikacija za Evropsku ligu već u prvom pretkolu, kada je u dva susreta (2:2 u Banjoj Luci i 1:1 u Nikšiću) bio neuspješniji od crnogorskog predstavnika Čelika. O kako se jakom protivniku radilo potvrdio je već naredni susret Nikšićana kada su na gostovanju u Donjecku poraženi od Metalurga sa 7:0.
Kome više vjerovati?
Posmatrajući sve ove susrete, čitajući i slušajući izjave nakon susreta, čovjek se često zapita da li da više vjeruje svojim očima ili stručnjacima koji, budi im dozvoljeno, sve to posmatraju iz svog – stručnog ugla. Gledajući fudbal više od 50 godina, od najnižeg ranga do mnogih finala Kupa prvaka i Lige prvaka, ponešto se valjda i nauči. Može se bar ocijeniti razlika u kvalitetu i vidjeti ko se trudi i i ko trči. Često se spomene i floskula: više su željeli pobjedu. Tu nešto nije jasno. Kud će veći motiv od učešća u evropskim takmičenjima? Može se shvatiti da neko nema svoj dan, da ga, kako kažu, neće lopta, da pogrešno doda... Ali, da na trči i ne trudi se da pruži sve što u tom trenutku može, to je nešto što prevazilazi shvatanje prosječnog posmatrača i umjerenog navijača.
Shvati se onda da ne treba biti stručnjak pa zaključiti da ovim našim fudbalerima ustvari treba psihijatar, ili, da ne pretjerujemo, bar dobar psiholog. Da bi se dokučilo šta se odvija u njihovim glavama na terenu, potrebna je zaista visoka stručnost, korištenje modernih vrhunskih naučnih dostignuća. Sigmund Freud je tu malo zastario, ali bi se mogao primijeniti i njegov citat: "Voljeti i raditi srodne su sposobnosti koje su znak pune zrelosti.” Mada se Freud bavio sasvim nekim drugim životnim preokupacijama, u suštini, ako voliš ono što radiš, a radiš godinama, trebalo bi da zrelo i odgovorno obavljaš svoj posao. Kako to u slučajnu naših fudbalera baš i nije slučaj, sasvim je normalno da se u pomoć pozove nauka – psihologija. Ali, opet to ali, kako para nema dovoljno ni za goli život, onda izostaje nadgradnja, pozivanje u pomoć stručnjaka za, kako se to voli popularno reći, pranje mozga.
Ne može se reći da je prvi stručnjak tima sa Grbavice Amar Osim pretjerivao u izjavama od kako je saznao da će im protivnik biti Maribor. Čak je danima prije susreta mudro pozivao na oprez. I njemu su se sigurno usta osušila dok je pričao svojim pulenima kako i šta trebaju raditi na terenu u mariborskom Ljudskom vrtu kako bi se izvukao povoljan rezultat. Sve je funkcionisalo odlično prvih 45 minuta, kada su plavi, uz pomoć malo sreće, vodili. U nastavku, riječju, katastrofa.
Izgleda da je trebalo da u poluvremenu umjesto Osima plavim fudbalerima, koji su u ovoj prilici nastupali u bijeloj opremi, govori psiholog. Mada Osimu mlađem ne nedostaje životne filozofije, izgleda da je trebao neko stručniji za dopiranje do mozga u 15-minutnoj pauzi. Proradio je u nastavku pravi balkanski mentalitet i, umjesto da završe uspješno započeti posao, uslijedila je blamaža. Brzo izjednačenje, glupo skrivljeni penal i još dvije greške do kraja, dovele su Želju u gotovo bezizlaznu situaciju. Da ne spominjemo i pet bespotrebno zarađenih žutih kartona, koji su sigurno uticali na tok susreta, jer u podsvijesti igrača je da ga nakon svakog sljedećeg oštrijeg duela sudija može poslati u svlačionicu prije vremena. Revanš je sada svrstan u kategoriji – nemoguća misija. Čuda se ponekad u sportu dešavaju, no ona su zaista rijetka. Kako Osim pošteno reče u komentaru poslije utakmice: "Svaka se škola plaća, valjda ćemo i mi iz ovoga nešto naučiti.”
Pogrešan pristup
Pomoć struke sigurno je trebala i igračima Širokog Brijega. I šef stručnog štaba Marin Bloudek i svi ostali su uoči susreta isticali kako su spremni da ostvare povoljan rezultat, kako su fizički potpuno ravnopravni fudbalerima St. Patrick’sa, a da su tehnički daleko nadmoćniji... Nisu, međutim, računali na irsku upornost. Dvije gluposti na startu, skrivljen penal (na sreću ne i realizovan), a odmah zatim i omogućavanje Faganu da već u 12. minutu utakmice postigne pogodak za goste, kao da je nokautirao Širokobriježane. Djelovali su kao grogirani bokser, pogotovo nakon, što bi po hrvatski rekli, bedastoće Jurčevića i isključenja zbog drugog žutog kartona već u 42. minutu. Ali, sreća im se na kraju ipak osmijehnula, kada su golom Wagnera u trećoj minuti sudijske nadoknade vremena uspjeli da izjednače. Nade u revanšu postoje, ali pristup i igri i samoj pripremi za utakmicu mora biti puno drugačija.
Najpovoljniji utisak ostavili su fudbaleri Sarajeva na gostovanju u Sofiji. Možda im je psihičku stabilnost ulila i činjenica da su i prethodne generacije uvijek bile uspješne na gostovanjima u evro kupovima, tako da su i ovi, podsticani tom tradicijom, nastavili sa dobrom igrom. Iako su poraženi u duelu sa Levskim, bili su najmanje ravnopravan protivnik. Stvorili su nekoliko zaista povoljnih šansi, nažalost ne i realizovali, što je na kraju i odlučilo pobjednika. Utakmica je prevagnula na stranu domaćina zahvaljujući jednoj dobroj dubinskoj lopti i snalažljivosti strijelca Rajkova. Pogodak u finišu susreta (72. minut) ne ostavlja protivniku mnogo vremena za izjednačenje, ali se mora priznati da su do samog posljednjeg sudijinog zvižduka izabranici Dragana Jovića nastojali da zatresu mrežu i izvuku povoljniji rezultat. Sigurno je da fudbalere sa Koševa u četvrtak ne očekuje lagan zadatak, ali su pokazali da se na njih može računati.
